'Majke' ti mile

Mislio sam pisati o nečem totalno desetom, samo sam čekao da 'sazre' kako bih sjeo za kompjuter, ali protekli tjedan imao sam toliko neobična glazbena iskustva da mislim kako bi ih trebalo podijeliti s čitateljima. Dakle, u Vintage Industrial Baru je za četvrtak bio najavljen koncert Majki. Jasno, odmah je bio rasprodan, pa sam se pokušao grebati na sve strane za ulaz jer tradicionalno kasno reagiram, da bih naposljetku dobio potvrdu uspješnosti grebanja nakon što sam se već bio fino otuširao, obukao u pidžamicu i zasjeo pred tv. Ništa, oblačenje, tramvaj, i bili smo na licu mjesta taman na vrijeme da zauzmemo fine pozicije u dvorani.

Inače sam slušao Majke nekoliko puta, smatram ih sjajnim bendom uživo – bez obzira na sastav koji se mijenjao – i jako sam se veselio tom nastupu. Spoj Majki i Vintagea potencijalno generira fantastičnu energiju. U Vintageu sam, tj. smo, inače prilično redovit gost, briljantan prostor, civilizirana publika, uvijek naletim na nekog starijeg od mene, i ne osjećam se nelagodno jer sam prestar, uvijek naletim i na nekog poznatog s kime mogu razmijeniti par suvislih rečenica, osoblje brzo i ljubazno, gazda srdačan, ponekad i počasti pivom, raznovrsni glazbeni programi, dostupan je tramvajem, a iza, u mraku kod pruge, redovito ima i komotnog mjesta za parkiranje. Ako se 'torpediram', do Jaruna se mogu prošuljati i kroz Knežiju bez opasnosti da me 'plavci' zaustave, a ako se baš jako torpediram – za dvadesetak minuta lagane šetnje sam u krevetu. Usput, ove su godine uveli novi program, do sada su dva puta nastupali dečki iz Telefon Blues Banda, nedjeljom s početkom u osam. Fantastično! Taman za moje godine... Nadam se kako će se program 'uhvatiti', kako će biti interesa, volim poslušati taj stari rock, a vrsne glazbenike osobno znam još iz davnih vremena Ruby Tuesdaya u Saloonu. Zadnji, drugi, put sam bio s frendom koji se vratio nakon dugo godina pečalbe u Frankfurtu, nije mogao vjerovati svojim očima i ušima, 'e, u Frankfurtu ima pet-šest klubova s ovakvim programom, i redovito su puni, ali ovakvog benda tamo nema...' Dobro, ovo je bilo samo usput...

Dakle, zauzmemo supruga i ja znalački svoja veteranska i kulerska mjesta, popijemo po pivu, i eto Majki na pozornici. Kreće svirka, no Bare paralelno kreće s nesuvislom pričom, malo nerazumljivo mrmlja, pa priča o Titu, o Husu, o pokojnom Akiju, o publici koja jest ili nije platila ulaznice, koja diže ili ne diže ruke, o samome sebi, 'jesam li ja Goran Bare?', o Fidelu Castru, ni za glavu ni za rep. Jedva da je ustao sa stolice, pa je zaustavljao bend da bi podijelio s publikom slijedeće što mu padne na pamet, pa bi puštao publiku da pjeva umjesto njega – veli supruga u jednom trenutku 'sindrom Goran Mate Mišo Bare', i bila je potpuno u pravu. Izdržala je do – otprilike – polovine koncerta, rekla 'koga ovaj zajebava?! Ovo je krajnje nepoštovanje prema ljudima koji su platili ulaznice da ga vide i čuju; idem ja, a ti ostani'. I ostao sam, nakon što je ona otišla uslijedile su najpopularnije stvari (makar je meni 'Ljubav krvari', druga po redu na koncertu, mračna tutnjajuća laganica  s posljednjeg albuma, s psihodeličnom međuigrom dviju gitara, brzo postala jedna od najdražih...), bend je besprijekorno otprašio svoje, a publika je zborno otpjevala svaku riječ svake stvari do kraja koncerta. Bare je klečao, ležao, dio nastupa nisam ni vidio gdje je i što radi. Ili što ne radi. Jedina prava izvedba bila je 'Iz sve snage', tu kao da se bio malo trgnuo i razbudio. Kako bih vam rekao? I loš koncert Majki je bolji od najboljih mogućih koncerata –ne bih želio uvrijediti nikoga, hm,hm – barem polovine domaće glazbene scene. Nisam bio jako razočaran, ali to je bio najlošiji i najnesuvisliji njihov nastup koji sam vidio.

Doma je supruga rekla 'nikad više Majke uživo... može, ali samo s ploča i cd-a', a ja sam pomislio 'trebat će mi neko vrijeme da se oporavim, ali ne odustajem od njih'. No, kako to obično biva...

U nedjelju se javlja frend koji živi u malom mjestu na obali, gdje se zimi apsolutno ništa ne događa osim sjedenja u kafiću između 11 i podneva, uz komentiranje političke situacije u državi, a onaj koji je najglasniji drži glavnu riječ. Ako se ta životna rutina uopće može smatrati nečim što spada u 'događaje'... Silno voli muziku, čak i slušamo slične stvari, a nedostupna mu je. Trenutno. U ovoj fazi života. U nedjelju je, eto, bio ponovljeni koncert Majki u Vintageu. Drugi termin, to. 'Hoćeš? Ja sam ih vidio prije tri dana, neću sam, ali tebi ću praviti društvo, nije mi problem.' 'Hoću', veli on. Karte su odavno rasprodane, kreće isti proces beskrupuloznog grebanja, uz povećanu dozu nelagode. Jbg, kompenzirat ćemo količinom popijenih piva. Da skratim dugu i dosadnu priču – nađemo se na istim veteranskim i kulerskim mjestima gdje smo tri dana prije bili supruga i ja, popijemo po pivu, i eto Majki na pozornici. Prethodno sam, naravno, sreo i neke poznate, rekoh im 'e, bio sam u četvrtak, Bare je bio obeznanjen, nemojte previše očekivati da se ne razočarate'. Međutoa...

Izlazi Bare, stoji, ravan kao strijela, uvodi nas u nastup suvislo, razumljivo, pravi frontmen, pjeva artikulirano, bend je uz njega stoposto. E, druga osoba, drugi filing, upravo to je ono što sam očekivao u četvrtak. Program isti, pri kraju malo promijenjen redoslijed stvari, ponovno zborno pjevanje, 'ja ne svijetlim, ja sijevam', 'crnog sam đavla ugrizo za muda', 'uvijek sam bio isti, gledao istini u oči', 'budi ponosan' to nešto. Rasplesao se Bare, gurao mikrofon pod nos onima u prvom redu, rukovao s njima, tip s kojim bih bez problema popio kavu i razmijenio trivijalije u neobaveznom razgovoru. Nije mi baš bilo jasno koji se k.... dogodio, ali mi je bilo silno drago da se dogodio. Da je Tesla živ, rekao bi ' to je to, to je bežični prijenos energije kojim sam se bavio'. Po to idem na koncerte, po energiju koju mi je Bare s bendom dao u nedjelju. U četvrtak mi ju je uzeo, u nedjelju udvostručenu vratio. Od početka do kraka, nekih sat i tričetvrt, stotinjak minuta.

Hvala ti životeeeeee.

Za Ford piše Zoran Čutura

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.