Ode još jedna godina. Teška, jako teška, mnogima i teža od 2020. U mnogim smjerovima i na mnogim razinama. Virusa se nismo riješili, broj umrlih je eksplodirao. Među deset smo najgorih zemalja u svijetu po broju umrlih od Covida na milijun stanovnika. A među najgorima smo po procijepljenosti u EU. I po standardu građana i po percepciji korupcije, ali to je za neko drugo razmatranje.

Ono što smo u 2021. novo saznali  o virusu jest, zapravo, da malo toga znamo. Cjepivo nas nije oslobodilo, oboljevaju i cijepljeni i oni koji su preboljeli i oni s boosterom, s blažim simptomima i posljedicama u većini slučajeva, doduše. S nostalgijom se sjećamo dana kad se cjepivo pojavilo i kad smo vjerovali da je to to i da ćemo virus uskoro zaboraviti. Zato smo i bili bijesni na sve one političare, saborske zastupnike, ministre i ostale povlaštene koji su sebe i svoje prekoredno cijepili. Jer je cjepiva bilo malo i jer smo mi, koji smo se htjeli cijepiti, zaista htjeli cijepiti prema nekom redu. A i to je za neko drugo razmatranje i neku drugu priču.

U godini koja je prošla država nije izgradila ni jednu jedinu kuću onima koji su u katastrofalnom potresu na Banovini ili Baniji, svejedno, izgubili sve što su stjecali desetljećima. Tisuće ljudi koji su smješteni u kontejnere i dalje su u kontejnerima osim onih koji su imali sreće pa su se za njih zainteresirali donatori i sagradili im kuće. Oni koji nisu imali sreće i dalje žive u kontejnerima, kamp kućicama, šupama ili sklepanim ljetnim kuhinjama, mnogi bez sanitarnog čvora i bez pravog grijanja. Srce se zaledilo slušajući ženu koja je uz obljetnicu potresa pozivala ministre da probaju u tri u noći, ledenoj noći, trčati u mraku u Toi Toi zahod i prati zube u vodi iz kante dok se četkica na zubima smrzava.

Kako se to dogodilo i kako smo dozvolili da se to dogodi, kratko smo razmatrali uz obljetnicu potresa i u danu kad je bilo neprimjereno da političari hodočaste među ojađenim ljudima pa ponekima dijele i autograme. A napravio je to i jedan kojem su malo zviždali ali mu je gradonačelnica Petrinje zato napisala utješno pismo zahvale za sve učinjeno a jedna gospođa iz kontejnera s petero djece izjavila pred kamerama da je ta ista gradonačelnica ne želi primiti i ne odgovara joj na pisma. Logično. Nema gradonačelnica vremena kad i sama piše pisma. Ali; to je za neko drugo razmatranje i neku drugu priču. O sunovratima i licemjerju.

Godina koju smo ispratili otklizala nas je politički u praktički jednostranačje čemu se nismo nadali kad smo se za višestranačje, jel' te borili. Vladajuća koalicija u kojoj je jedna velika stranka i sve ostale strančice vrijednosti statističke pogreške, nema konkurenciju. U Hrvatskoj  nema relevantne, hrabre i artikulirane opozicije, nema političkog korektiva kakav je očekivan u svakoj demokratskoj zemlji EU. Čija smo članica.  

Opozicija je razjedinjena, saborski zastupnici opozicije najjači kad se svađaju međusobno a slabost im bljesne uvijek onda kad vladajući pokažu da ih je 77 a oporbeni nemaju snage pokazati da ih je 74. Jer je zastupnika u Hrvatskom saboru 151 pa ako je vladajućih 77 i uvijek su do jednoga na glasanju jer da nisu pala bi Vlada, onda bi na glasanju uvijek trebalo biti i njih 74 iz opozicije. To bi baš vidljivom učinilo činjenicu da je vladajuća većina tanka i da ovisi o svakom preletaču poput zastupnika stranke umirovljenika koji je izabran  na esdepeovoj listi pa preletio nedavno u  hadezeov zagrljaj. I pokazao da i oni iz stranke umirovljenika lagašno i poletno i lete kad treba. Ali to je za neku drugu priču. O obrazi i moralu.

I da; godina koju smo ispratili donijela je i vidljivo djelovanje Olafa i Ureda europskog tužitelja pa je temeljem njihovog rada i upinjanja, uhapšena i bivša ministrica koja je upravljala europskim novcem pod sumnjom da je kriminalno upravljala tim novcem. I kad je već odvedena u pritvor, šef koji ju je odabrao za ministricu i dalje joj se divio kao "sjajnoj" i "najboljoj", upozoravajući na "presumpciju nevinosti" kao i onda kad je dotična uhvaćena da tri godine vozi  bez vozačke dozvole. Tada ju je branio da pa šta, pa žena "zna voziti" što je bilo istina jer je vozila i mercedes za koji nije znala otkud joj u dvorištu. Ali to je za neku drugu priču. O drskosti i onoj "vodim vola oko stola, veći vol nego stol".

I da; u godini koja je otišla, obilježili smo deset godina od potpisivanja Pristupnog ugovora za EU. Bilo je to tada vrijeme žestoke borbe za pravnu državu i vladavinu prava, vrijeme borbe protiv korupcije i vrijeme jačanja institucija države. To jest za ovu priču o godini u kojoj smo se mnogi pitali da gdje smo to i što nam se dogodilo i hoće li biti bolje.

Sretna vam Nova. U kojoj ćemo obilježiti dvogodišnjicu potresa u Zagrebu i obnove koja nije krenula. Ali; to je za novu kolumnu.

Za Ford piše Jadranka Kosor

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.