.....Pa ipak, u Hrvatskoj se trubi uglavnom o tome kako Željko Komšić i dalje uzurpira pravo hrvatskog naroda da izabere svog predstavnika u Predsjedništvo, jer iako Hrvat po nacionalnosti navodno ne predstavlja hrvatski narod u BiH. Zašto? Jer nije na liniji politike Zagreba i hercegovačkog političkog lobija, jer nije član HDZ-a, već vodi lijevo orijentiranu Demokratsku frontu, građansku opciju utemeljenu na unitarističkim idejama. Drugim riječima, ne puše u nacionalistički rog već skuplja glasove svih onih koji ne misle politički partikularno i plemenski ekskluzivno kao Dodik, Izetbegović i Čović. Zna se da većina Hrvata iz Hercegovine glasuje za predstavnika HDZ-a pa makar HDZ kandidirao stolicu, vazu ili konja za svog kandidata za hrvatskog člana predsjedništva, ali Komšić redovito na području bošnjačko-hrvatskog entiteta dobiva više glasova. Evidentno je da za njega gro glasuju Bošnjaci,a u javnom diskursu u Hrvatskoj uvriježeno je mišljenje da je to zavjera bošnjačke politike i da dio bošnjačke populacije kao premoćno većinske u Federaciji BiH planski glasa za Komšića kako bi u Predsjedništvu dobili Hrvata po svojoj mjeri, a ne „pravog“ Hrvata. Da je tome tako, onda bi bošnjački glasači pod paklenim planom bošnjačke unitarističke politike napravili isto ono što već četvrti put rade s Komšićem i na izborima 2014. kad je ispred njegove Demokratske fronte kandidat za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH bio Anto Popović. Popović tada nije osvojio ni tri posto podrške iako je iza njega stajao Komšić. U Predsjedništvo je kao predstavnik Hrvata izabran Dragan Čović ispred HDZ-a. BTW, je li se tim izborom nešto esencijalno promijenilo za Hrvate u BiH u te četiri godine? Ne bi se reklo, reklo bi se da je (hercegovačkim) Hrvatima zbog toga tek, što bi se reklo, kost sjela na svoje mjesto.  

Da u toj teoriji zavjere nema logike vidljivo je i na ovim izborima, jer da SDA ili bilo tko drugi dirigira voljom glasača, valjda bi si osigurali da za početak njihov predstavnik uđe u Predsjedništvo. A bošnjački nacionalist, predsjednik SDA Bakir Izetbegović, potučen je kao kandidat za bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH od Denisa Bećirovića, predstavnika ujedinjene građansko-liberalne oporbe. Kao SDP-ovac, ljevičar i borac za multietničku BiH, Bećirović je Bošnjak otprilike isto kao Komšić Hrvat. Što sad kad se Bošnjacima, odnosno neprikosnovenoj SDA, s izborom člana predsjedništva dogodilo ono što se HDZ-u gotovo redovno događa s biranjem hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo? O tome se, prilično licemjerno, malo govori u hrvatskim medijima. Kao što se malo govori o mogućnosti da na području Federacije BiH zapravo postoji demokracija, koja je između ostalog i igra sviđanja, odnosno da na izborima ljudi ne glasaju slijepo samo za stranke, već gledaju što pričaju, kako izgledaju i žive li ono što propovijedaju političari koji im se nude. Ispada da u BiH imaju pravo o svojoj sudbini odlučivati samo nacionalno osviješteni građani, glasajući svatko za svoj tor, odriče se pravo sa svih strana da postoje Bosanci (namjerno koristim ovu prohibiranu riječ u pozitivnom kontekstu), agnostici, ateisti, ljudi iz miješanih brakova, liberali, građani kojima se živo fućka tko je koje vjere, raja koja se unatoč svemu opire da ih netko dijeli i svađa, da ih se drži kao taoce i plaši drugačijim, đavlima od papira. Postoje takvi i očito ih je sve više, takvi glasuju za Komšića i Bećirovića, kao personifikaciju građanske BiH. Ne gledaju oni nužno naprijed i zapadnije u potrazi za boljom i privlačnijom Bosnom i Hercegovinom, već možda i daleko unazad i u same sebe. Jest paradoks, ali je i istina: BiH iz vremena Indexa, Dugmeta bijelog i Pušenja zabranjenog opisana na početku teksta bila je mnogo građanskija republika negoli je to danas i negoli će u dogledno vrijeme biti.

Za Ford piše Tihomir Ivka

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.